Gaan na inhoud

ndoitji

Vanuit Wiktionary, die vrye woordeboek.
Sonder kopulatief
Naamval Enkelvoud Meervoud
Nominatief   Otjindoitji     
Vokatief   Tjindoitji     
Lokatief
(by)
      
Lokatief
(na...toe/vanaf/
volgens)
      
Lokatief
(binne-in)
      
Met ontkennende kopulatief
Nominatief           
Met besitskakels: ndoitji (possessief)
IPA: [ɔtɕɪndɔˈɪtɕɪ]
1. Duits, 'n Wes-Germaanse taal.
2. Die kultuur van die Duitsers.